Groda

Najstariji sačuvani dio grada Hvara nalazi se unutar gradskih zidina ispod glavne tvrđave Fortice, a naziva se u mjesnom narječju "Groda", tj. Grad u užem smislu. Prostire se sjevernim i sjeveroistočnim dijelom stare gradske jezgre.

Tragovi života vode nas u prapovijest i doba Ilira, ali po pisanim dokumentima može se zaključiti slijedeće.

Grad Hvar utemeljen je nakon 1278. g., kada su Mlečani, zavladavši otokom po drugi put, prenijeli sjedište Općine i Biskupije iz dotadašnjeg Hvara (kasnije Stari Hvar, danas Stari Grad) u dotadašnju Lesnu ili Lisnu (kasnije Novi Grad ili Novi Hvar, današnji grad Hvar).

Premještaj je izvršen zbog značajnog prometnog položaja luke. Na istom mjestu je i u doba kasne antike (4.-7. st.) bio utvrđen grad, ali zbog mikrostrategijskih razloga na suprotnom položaju - na sjevernom obronku brijega Burka (Sv. Mikule ili Glavice), južno od današnjeg trga - Pjace.

Groda se polako izgrađivala, a bila je opasana zidinama tek za treće mletačke vladavine, sredinom 15. stoljeća. Prema ugovoru koji su Hvarani zaključili s Mlečanima 1420. g., stara je Općina (Komuna) zadržala većinu svojih prihoda, ali je bila dužna graditi, održavati i obnavljati sve javne zgrade. Svi su dakle ovi spomenici, pa tako i hvarske gradske zidine, nastali trudom i troškom Hvarana, što se često zaboravlja.

U Grodu i iz nje vode četvera vrata, od kojih se po jedna nalaze na istoku i zapadu te dvoja na jugu (na jugozapadu i jugoistoku).

Jugozapadna vrata su se smatrala glavnim vratima (Porta maistra), jer s Pjace vode u srce Grode i dalje prema tvrđavi Fortici. Pored ovog naziva, već se u istom 15. st. javlja naziv Palmina vrata (Porta del datallo), jer je u blizini rasla velika palma, naslikana i na veduti grada iz tog vremena.

Jugoistočna vrata zvala su se Vrata Sv. Marije ili Vrata Biskupije (po obližnjoj starijoj katedrali i biskupskom dvoru).

Zapadna su Vrata od Goljave (ili, danas, Gojave), vode u istoimeni dio Hvara. Prvotno je i on imao biti obuhvaćen zidinama, ali se od toga odustalo zbog prevelikog prostora (započeti dio tih gradskih zidova postoji i danas).

Istočna su Vrata Badoer, tako nazivana u prošlosti po nekom zaboravljenom mletačkom dužnosniku. Hvarani ih međutim zovu Gradno vrota, tj. gradna (gradska) vrata, jer sva ostala povezuju samo različite dijelove Hvara, dok jedino ova vode izvan grada.

Na većini ovih vrata nalazili su se grbovi mletačkih dužnosnika, koji su ih tu postavljali ne po svojim zaslugama, nego temeljem svoje trenutne moći. Uklanjanje ovih obilježja taštine odredila je središnja vlast u Mlecima krajem 17. st.

Od sakralnih spomenika valja spomenuti Crkvu Sv. Kuzme i Damjana u jugozapadnom dijelu Grode, do kule gradskoga sata (Leroj), nastala preuređenjem romaničkih kućišta u 15. st. (koja se upravo obnavlja). 

Crkvu Duha Svetoga sagradila je, na mjestu starije i manje iz 14. st., istoimena bratovština u drugoj polovici 15.st. (posvećena 1493. g.). Ova ponosna crkva na Pjaceti kraj istočnih gradskih vrata i danas čuva davnu hvarsku bratovštinsku predaju.

Posebno je zanimljiv sklop Samostana Sv. Ivana Krstitelja i sv. Antuna Opata, gdje od 1664. g. borave hvarske benediktinke. Jezgra samostana nalazi se u kući (i danas dijelom sačuvanoj) velikoga hrvatskog i hvarskog pjesnika Hanibala Lucića (o. 1485.-1553.), a koju je njegova nevjesta Julija namijenila ovoj bogougodnoj svrsi. U sklopu samostana nalazi se barokna crkva iz 17. st. i vrlo zanimljiva muzejska zbirka, koju vrijedi posjetiti.

U Grodi se nalazi mnoštvo zanimljivih starih kuća koje su uglavnom sagrađene u vremenskom razdoblju od 14. do 17. stoljeća. Neke od najreprezentativnijih sagrađene su u 15. st. na najuočljivijem mjestu u Hvaru - na južnom gradskom zidu iznad Pjace. Tako je kraj Sv. Kuzme kuća Jakšić, a do nje, iznad jugozapadnih gradskih vrata, možda ona najljepša - kuća Užižić (krivo nazivana Hektorović).

Počela se podizati u raskošnim cvjetnogotičkim oblicima 1463. g., a obnavlja se i dovršava tek danas, nakon gotovo pet i pol stoljeća !, što je možda rekord i u svjetskim razmjerima. Sjeverno je rodna kuća poznatog poliglota i prirodoslovca Mate Botterija(1808.-1877.) (danas konoba Leporini).

Istočnije na gradskom zidu je oveća gotičko-renesansna kuća Paladinić (restaurant Paladini), a do nje manja koja je pripadala poznatom hvarskom književniku Petru Hektoroviću (1487.-1572.) (sada restaurant Zlatna školjka). Još dalje, ponad jugoistočnih gradskih vrata,Palacet je Piretić-Jakša, nedavno obnovljen. Najistočnije na južnom zidu je kuća Mišetić, nalik kuli (restaurantParadies Garten).

U ulici uz južni gradski zid ističe se sklop kuća Gazarović, nastao od 14. do 16. st. i povezan sa književnikom Marinom (o. 1575. - 1638.) (restaurant Lucullus). U blizini ovoga sklopa prema sjeveroistoku je stari gradski zdenac iz 1475. g. na komu je simbol mletačkog lava sa zatvorenom knjigom koji je po predaji označavao da je tada država bila u ratu. Uza zdenac je kuća u kojoj se vjerojatno rodio Petar Hektorović, koja se upravo obnavlja.

Na križanju ulice koja od jugozapadnih gradskih vrata ide prema Fortici s ulicom između istočnih i zapadnih gradskih vrata stoji kuća Lupi, nastala od 15. do 17. st. (konobaNovak-Kranjac). Sjevernije uz iste stube prema Fortici je skromna kuća, ali važna jer čuva uspomenu na znamenitog Hvaranina. Tu se rodio Niko Karković (1838.-1918.), koji je u glasovitom pomorskom boju kod Visa 20. srpnja 1866. između austrijskog i talijanskog brodovlja osvojio s ratnog broda Palestro talijansku zastavu i bio odlikovan od austrijskog cara i hrvatskog kralja Franje Josipa.

O stotoj obljetnici događaja, 1966. tu mu je podignuta i spomen-ploča. Viški boj, u kojem su na austrijskoj strani sudjelovali većinom hrvatski mornari, vrlo je važan za hrvatsku nacionalnu povijest, a posebno za Dalmaciju, jer je tadašnjim talijanskim porazom bila za idućih pedesetak godina uklonjena opasnost da ova pokrajina pripadne tuđinu i bude odnarođena. U Karkovićevoj rodnoj kući sada je konoba Menego (vl. Dinko Kovačević), nezaobilazna za turiste koji idu prema Fortici ili se s nje vraćaju.

Posjet pak najstarijoj i glavnoj gradskoj utvrdi Fortici obavezan je za sve hvarske goste. Sagrađena u 14., obnovljena u 16. i nadograđena u 19. stoljeću, podignuta je na mjestu gdje je još u pretpovijesti bila tvrđava. Vidik je s ove utvrde nezaboravan.

Napisano uz svesrdnu pomoć kustosa muzeja Hvar